Napjevi brinjskoga kraja - knjižicom protiv zaborava dragocjene starine

Stare narodne stihove otkriva i čuva mala, ali vrijedna knjižica koja je svojevrsnu promociju imala u nedavnoj prigodi Dana općine Brinje. Radi se o knjižici 'Napjevi brinjskoga kraja', nastaloj prema zapisu i kazivanju 89-godišnje Ane Perković iz Križpolja, a na poticaj prof.dr.sc. Mirjane Kalafatić i prof. Dragutina Perkovića, koji je uz brinjske deseterce priložio i kraći rječnik brinjske čakavštine.

Posebna vrijednost knjižice je njena autentičnost jer sadrži napjeve koje je zapisivačica zapamtila iz mladosti i koje je slušala i sama pjevala kod crkve, u prelima i svatovima, a tiskanjem su sačuvani od inače neumitnog zaborava.

Na prvi pogled vrlo jednostavni napjevi sadrže u sebi puno toga. U njima je sva filozofija života, sve što se dešavalo kroz vjekove u ovim krajevima. Niti jedan stih nije nastao bez razloga. I odlasci i dolasci, i ljubavi i rastanci, i Kapela i prela, rađanja i umiranja, ratovi, sve je ovdje prisutno. Kako je to narod znao lijepo i pametno reći s malo jednostavnih riječi, kako su to zapamtile generacije, kaže Dane Bićanić, glazbeni suradnik u projektu. Tiskanje knjižice u izdanju Zavičajnog kluba Brinjaka Sokolac u Zagrebu omogućila je Općina Brinje. 

Koliko je to točno, neka posvjedoče i nasumice odabrani narodni deseterci iz knjižice:

Rekal dragi da će doć u prelo, ča ga nima, valjda mu se drima.

Varaj dragi ka se tebi dade, a neš mene još ovako mlade.

Ja jedina, a moj dragi peti, i još misli da će mene zeti.

Velebitu vatron sagoril, ča si Brinje s moren rastavil.

Oj, Kapelo, vrve polomila, ti si moje zlato umorila.

Oj, Križpolje, moje selo milo, u tebe ću ma za koga bilo.

Čuvala san po gori goveda, i ljubila ča mi mama ne da.

Ništo ću te molit mila majko, crnu robu, dragog boli jako.

Aj, nis ola, a nis ni bogata, al san svome dragon umiljata.

O, moj dragi željan mi bil svega, kej sam i ja poljupca tvojega.

Kunen dragi i naj danak beli, kad su tebe za vojnika zeli.

Lika goji konja i junaka, a Križpolje lipi' divojaka.

U Stajnici dućan i fabrika, di mi dela mila moja dika.

Mene moja mama naučila, da ja momke varan sa očima.

Svekrvice došla Mala Gospa, ženi sina čekala san dosta.

Aoj, Brinje, gradu od zemana, tu je kula Zrinski Frankopana.

M.K.G., Slobodna Lika, 06.06.2010

 Preuzmite elektronsku verziju napjeva u PDF formatu.

Osvrt suradnika na projektu

„Najljepše je nebo iznad moje kolibe“. Ova lijepa metafora Marka Twaina govori sve o nama, našem kraju, djetinjstvu, životu. Sve ovo se može primijeniti i na ovu malu skromnu a tako bogatu knjižicu. Mi koji smo živjeli u vremenima kad su ove pjesme bile jedine pjesme koje smo znali, cijenit ćemo autore što su nas još jednom podsjetili na ta vremena, a one mlađe koji na žalost sve manje znaju o tim pjesmama ponukat će da se vrate korijenima, da ne zaborave stoljetne napore svojih predaka.

Na prvi pogled vrlo jednostavni napjevi sadrže u sebi puno toga. U njima je sva filozofija života, sve što se dešavalo kroz vjekove u ovim krajevima.

Niti jedan stih nije nastao bez razloga. Zbog toga ne treba ovu knjigu čitati kao novine. Zastanite nad svakim stihom, razmislite, zapitajte se, vidjet ćete sve, sve će vam biti jasno, i odlasci i dolasci, i ljubavi i rastanci, i Kapela i prela, rađanja i umiranja, ratovi. Sve je ovdje prisutno: Bez velikih i mudrih knjiga, sve se ovdje sazna.

Koliko je iskustva u svakom desetercu, koliko je ljudskih sudbina, sreće i tuge ovdje ispleteno, izvezeno sitnim vezom. Ništa kao stih, kao pjesma ne može prodrijeti u dubinu duše. Kako je to narod znao lijepo i pametno reći s malo jednostavnih riječi, kako su sve to zapamtile generacije i teta Ana Perković. O ovoj knjizi imali bi što reći znanstvenici svih struka, teoretičari i praktičari. O svakom bi se stihu dala napisati knjiga.

Neću primjerima objašnjavati jer nema dovoljno prostora, svaki stih je knjiga, sudbina, filozofija i život. Osjetit ćete to, vjerujte mi, kad god okrenite koju stranicu. I zbog toga hvala svima koji su pridonijeli da ovi napjevi ugledaju svjetlo dana i ostanu pohranjeni u arhivima. Vrijedit će to više nego mi sada mislimo.

Hvala vam što ste i meni omogućili da skromno sudjelujem u ovom plemenitom i vrijednom radu.

Dane Bićanić